Na pocetku sam stalno bio na relaciji Ub-Beograd, morao smo da uskladim skolu i treninge...Vec tada se proculo da sam poceo da treniram za nas najveci klub tako da sam imao dosta povlastica u skoli...Polako sam se privikao na takav nacin zivota, ceo dan sam bio van kuce, dosao bih uvece vecerao pa sutra sve ispocetka..Secam se da smo posle svakog treninga isli u pekaru pored stadiona koju su drzali Zeljko Raznatovic i Ceca, imali su najbolji zu-zu i burek u gradu...U medjuvremenu je doslo do smene trenera preuzeo nas je nekada veliki igrac Crvene Zvezde i reprezentacije Jugoslavije Vojin Lazarevic...Tada smo kao najmladji uzrast imali tu cast da na Marakani skupljamo lopte u toku utakmice prvog tima....Taj osecaj pune Marakane ,svi u transu, imao sam utisak da ce svakog trenutka da se srusi stadion...Bio sam privilegovan sto sam sve to tako rano mogao da vidim i dozivim....
Нема коментара:
Постави коментар